Dragi lord_johnny (pismo II)
Dragi lord_johnny,
Pišem ti još jedno pismo. Besna sam mnogo. Neki me razumeju, neki kažu da razmišljam ko dete...nisam za razgovor mrzi me objašnjavati. Besna sam. Ja znam koliko sam opraštala i preko čega sam prešla. Ovo je bila zadnja kap. I zato besnim, i zato sam na ivici nervnog sloma. Spremna da svoje mane menjam, ti ipak nisi.
"Volim te muckosu,a ti se slobodno istresaj na meni,bez obzira šta kažeš sada,ti i ja ćemo svakako završiti zajedno..."
To je bila tvoja poruka. Ne lord_johnny, ti si svoju priliku imao. Izigrao si je. I dok ti živiš svoj život i čekaš trenutak kada ćeš biti spreman da započnemo vezu, ja ću već živeti neki drugi život. Neću te čekati. Nisi toga vredan.
Prosipaš mi laži, iako nismo zajedno, kako bi bilo ako bi jednog dana bili. Ne, dragi. Dosta mi je tvojih lažnih obećanja. "Nećeš morati da je trpiš", "Neću dozvoliti da te izgubim"
Nisam za rezervu, nisam na pozajmljivanje. Ja tebe više ne čekam. A ti si odlučio šta želiš. Znaš kako kažu, između ljubavi i mržnje tanka je linija. Da, sada sam besna i mrzim. Onu, onu, što mi je upropastila sve, zveknula bi je u facu, kao AnaM onog dečka u autobusu.
Sve što sam tražila od tebe, je da ako ti ona posle svega i dalje treba u životu, da me onda pustiš da budem srećna negde drugde. Rekla sam da mi ne treba u životu, makar to značilo da neću imati ni tebe. A ti si mi obećavao kule i gradove.
Sebična fekalijo. Samo na svoju zadnjicu misliš, i samo su tvoje želje važne. Eto ti ona, kad toliko je želiš. Ja odlazim, a kad odem, više me nećeš vratiti. Neće više biti tvog muckosa. Dobio si priliku koju ti druga verovatno ne bi dala. Nisi to znao da ceniš. I dok sam se ja trudila da se menjam, ti si se trudio da sve upropastiš.
Uspeo si, budi srećan. Nađi neku bolju. I uživaj. Nisam ja ta s kojom ćeš imati budućnost o kojoj pričaš, nisam. Jer budoćnost se gradi na temeljima sadašnjosti, a ovaj naš temelj je obična ruševina. Ti si tako hteo... Neka ti je sa srećom.
S razočarenjem,
više ne tvoja Muckoš!
Pišem ti još jedno pismo. Besna sam mnogo. Neki me razumeju, neki kažu da razmišljam ko dete...nisam za razgovor mrzi me objašnjavati. Besna sam. Ja znam koliko sam opraštala i preko čega sam prešla. Ovo je bila zadnja kap. I zato besnim, i zato sam na ivici nervnog sloma. Spremna da svoje mane menjam, ti ipak nisi.
"Volim te muckosu,a ti se slobodno istresaj na meni,bez obzira šta kažeš sada,ti i ja ćemo svakako završiti zajedno..."
To je bila tvoja poruka. Ne lord_johnny, ti si svoju priliku imao. Izigrao si je. I dok ti živiš svoj život i čekaš trenutak kada ćeš biti spreman da započnemo vezu, ja ću već živeti neki drugi život. Neću te čekati. Nisi toga vredan.
Prosipaš mi laži, iako nismo zajedno, kako bi bilo ako bi jednog dana bili. Ne, dragi. Dosta mi je tvojih lažnih obećanja. "Nećeš morati da je trpiš", "Neću dozvoliti da te izgubim"
Nisam za rezervu, nisam na pozajmljivanje. Ja tebe više ne čekam. A ti si odlučio šta želiš. Znaš kako kažu, između ljubavi i mržnje tanka je linija. Da, sada sam besna i mrzim. Onu, onu, što mi je upropastila sve, zveknula bi je u facu, kao AnaM onog dečka u autobusu.
Sve što sam tražila od tebe, je da ako ti ona posle svega i dalje treba u životu, da me onda pustiš da budem srećna negde drugde. Rekla sam da mi ne treba u životu, makar to značilo da neću imati ni tebe. A ti si mi obećavao kule i gradove.
Sebična fekalijo. Samo na svoju zadnjicu misliš, i samo su tvoje želje važne. Eto ti ona, kad toliko je želiš. Ja odlazim, a kad odem, više me nećeš vratiti. Neće više biti tvog muckosa. Dobio si priliku koju ti druga verovatno ne bi dala. Nisi to znao da ceniš. I dok sam se ja trudila da se menjam, ti si se trudio da sve upropastiš.
Uspeo si, budi srećan. Nađi neku bolju. I uživaj. Nisam ja ta s kojom ćeš imati budućnost o kojoj pričaš, nisam. Jer budoćnost se gradi na temeljima sadašnjosti, a ovaj naš temelj je obična ruševina. Ti si tako hteo... Neka ti je sa srećom.
S razočarenjem,
više ne tvoja Muckoš!
7 Komentari |
0 Trekbekovi
Još samo da to i realizuješ... :-)
Autor razmisljanka — 04 Nov 2011, 17:53
Držim ti šipke da istraješ. Nije te vredan.
Autor roksana — 04 Nov 2011, 18:11
I dobila si zadatak, a ništa...eh...ne zaslužuje on ovako lepa pisma!
Autor sanjarenja56 — 04 Nov 2011, 20:38
Amin!
Autor biljanak — 04 Nov 2011, 20:53
Dragi blogeri, hvala vam sto ste uz mog (ili vise ne mog) muckosa. Pre nego sto me svi osudjujete trebalo bi da znate da bez obzira kako je sad, ja sam svojoj devojci pruzio najlepse godine njenog zivota, a ona meni isto to. Kad kazem da je volim to i mislim, a nasa je veza malo komplikovanija da bi se recima opisala. Da vidite poglede kad se sretnemo i suze srece u ocima dok se kao u ogledalu ocrtava njeno prelepo lice u njima, onda bi zapravo znali sta osecamo jedno prema drugom. I to ce zauvek ostati tako, bez obzira kuda nas putevi zivota odvedu. Mozda je moj razlog "glup i detinjast" sto je sad ne drzim u zagrljaju, ali mislim da je opravdan, i to nije ni zbog koje trece osobe. I doce vreme kada ce moja malena to da uvidi. Rekla je da pazim da ne bude kasno, ali ja se pitam da li je za pravu ljubav, sto ova nasa i jeste i to bez dileme, ikada kasno?
Autor lord_johnny — 05 Nov 2011, 12:58
Johnny,
Jos kako moze da bude kasno. Zivot je komplikovan. Cesto propustene sanse nikad ne mogu da se vrate.
Autor down — 05 Nov 2011, 13:14
Lord_johnny, niko tebe ne osuđuje, nego svi dajemo podršku muckos da smogne snage i preseče agoniju. Pričamo o stvarima kojima ne upravlja mozak, nego osećanja. Zato te ne osuđujemo, bar ja ne. Ljubav je jednoznačna i nema "ali"... Iz nekih svojih razloga, ne ulazim u to da li su opravdani ili ne, držiš joj šargarepu na uzici i ulivaš lažnu nadu. Da je stvarno voliš, bio bi s njom. Zavaravaš sebe, a samim tim i nju. Dakle, mladiću, živi i pusti druge da žive. U pravu si, za pravu ljubav nikad nije kasno. Ali, tvoja ljubav nije prava. Rane zarastaju, ali ožiljci ostaju.
Autor razmisljanka — 05 Nov 2011, 15:37