Moj mali svet

Gde je taj heroj???

Muzička fascikla — Autor muckos @ 23:15
 
Enrique Iglesias-Hero 
 




Pronađite svog zaštitnika

Moja fascikla — Autor muckos @ 18:47


Imam jednu zanimljivu priču. Naime još davno dok sam bila mala, jedan dan su moj brat i otac došli od strica. Odmah su nasrnuli na mene i na mamu. 
- Davaj kašike, novine...da vidite čudo!


Ovako, bili vi katolik ili pravoslavac, slobodno pokušajte!
Uzmite sedam kašika supenih,metalnih.
Uzmite novine, najbolje bi bilo A4 formata, jer s njima je najlakše rukovati u onome za šta su potrebne. Moraju biti novine, ne može običan papir, jer su novine poznate po lošim vestima! Naravno isto 7 listova
Presavijete novine na pola, a kašika se gurne sa unutrašnje strane, gde su novine presavijene. Sledi zamotavanje kašike u papir, kao tepih u rolnu, gde je naravno deo kašike kojim se jede van papira. Isti postupak se uradi sa svih 7 kašika, koje se zatim poređaju jedna pored druge.
Glasno izgovorite ime nekog sveca, prekrstite se 3 puta, potom naglas brojte pokazujući na svaku kašiku pojedinačno: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1.
Onda sledi odmotavanje kašika, krenite od prve.
I tada treba da se desi čudo, bar jedna kašika mora biti van novina, znači ne u sredini gde ste je vi stavili. 
Kojim čudom se ona stvori napolju, ne znam, ali stvori se!
Tada je taj svetac vaš zaštitnik narednih godinu dana!
Postupak ne mora odmah da uspe, i može se ponavljati tri puta na dan!
Bar su meni tako rekli.
Ja sam se setila da sam to poslednji put uradila u maju prošle godine, a ove još nisam.
Pa rekoh ajde da učinim ponovo!
Bila sam nestrpljiva i pošto mi nije uspelo ni iz trećeg puta, nisam mogla da dočekam sutrašnji dan da uradim opet.
Uradila sam još dva puta.
I taj peti put druga kašika bila je napolju. 
Moj zaštitnik, kao i uvek do sada je Sveti Đorđe!
I sad sa osećam nekako ispunjeno!
Pokušajte i vi.
Pogledajte čudu u oči i pronađite svog zaštitnika!
:)


p.s. zaboravih reći da se to radi stojeći

 


Radost moja!

Fascikla mojih misli — Autor muckos @ 16:00


Heh, obavljen i poslednji razgovor!
Saznala sam da će mi posao biti fenomenalan,
a plata isto tako...vrhunska :)
Sad sam odahnula.
Počinjem od 1.12.
Malo mi je žao što je to samo trenutni posao,
ali Bože moj, bar ću se veseliti.
Naime, radiću u prodavnici dečijih igračaka!
Šta je veća radost od toga, 
kada znate da dolaze kod vas da bi ispunili dečija srca :)
I to pred ovaj divan praznik što se bliži, Božić!
Mnogo se radujem, mnogo se veselim.
I ono čemu se još više radujem
je što ću bar na kratko pobeći
iz ovog mog malog mestašca
Ah miline!
Uživancija... :)))

 


Za ljubav se vredi boriti?

Fascikla ljubavi — Autor muckos @ 01:50

    Odustajem! Da, odustajem! Pitaš se zašto? Zato što sam uvek bila ja ta koja se borila, borila sam se i za tebe i za mene! Ti naspurot tome nisi ni malim prstom makao. Sve što je bilo važno za tebe jeste da tebi bude savršeno. Nevetovano je kako mogu imati toliko veliku inuticiju. Danas, kao što si video napisala sam post "Strah me je!". U njemu sam opisala kako imam loš osećaj. Ceo dan mi je tako. Mama otišla na posao, a ja explodirala, samo sam to čekala da ostanem sama i da na miru pustim suzu, jer strašno sam imala loš osećaj!

     Ima stvari koje ne znaš, ono što je ona uradila je mogla da uradi u tajnosti da ja ne znam za to! Ali nije, a zašto nije, to znam samo ja! Zato što sam joj juče bacila pesak u oči, onda se povukla i sad vidim i zašto, da mi vrati nazad! Nije meni zbog nje. Ona je niko i ništa naspram mene. Ja sam dijamant, ona nije ni običan kamen. Meni je zbog tebe. Zbog toga što si mi na ovakav način otvorio oči. Svakako ima stvari koje ne znaš, a verovatno još više njih za koje ja ne znam.

     Ne, ne raskidam sad ovde i ovako sa tobom (pod 1. to se čini oči u oči, pod 2. to nije cilj ovog posta), ali ova priča verovatno završava  sada. Zašto? Evo reći ću ti. Pružila sam ti sve, zadovoljila sam se mrvicama, jer ti gospodin čovek nisi spreman na vezu. Ne znam, ja koliko znam, kada se dvoje ljudi viđaju, kada vode ljubav, grle se, ljube, pričaju o problemima, mislim da to predstavlja vezu. Ali eto, ja nisam pred svetom dobila titulu devojke, jer je tebi to trebalo i jer te je to činilo srećnim. Navodno tako smo trebali da rešimo svoje probleme. Pristala sam na sve. Jer sam verovala u nas, verovala TEBI! Pored svega, verovala sam ti.

     Sve što sam od tebe tražila je da onu laku robu izbaciš iz naših života. Kada sam ti okrenula leđa ono veče i kada sam ti rekla da kad se smisliš šta hoćeš da se javiš, ali da paziš da ne bude kasno, jer ja ovo ne mogu ovako, naglasila sam da ti poslednji put govorim da mi ona u životu ne treba više! Jer ako se ne sećaš ti si mi na samom početku rekao da neću morati da je trpim, ali ipak prekršio si to. Posle te večeri, vratio si se. Ja sva srećna, konačno ćemo opet biti zajedno, ali ne! Opet smo bili na istom. Ti slobodan po saznanju sveta, ali ipak imaš mene kraj sebe. Eto! Ipak iako sam kada sam odlazila rekla da  to ne želim, pristala sam na tvoju igru, sve zarad naše sreće. Tj. tvoje trenutne sreće, a naše neke buduće.  Zadovoljih se ja mrvicama. I ti nisi bio dovoljno nesebičan da pružiš i meni ono što želim ja, ono što će mene učiniti srećnom!

      Zašto kažem da se ova priča završava? Zato što se ja više ne borim. A ti nećeš učiniti ništa povodom toga da se priča nastavi. Opkolila te otrovna zmija, i ti joj se prepuštaš, ne boriš se protiv toga.  Mislim da ti nisi svestan svojih osećanja. Zapitaj se malo. Zar da me voliš koliko u to veruješ, zar bi dozvolio da me zbog jednog smeća izgubiš? Zar ne bi već bio ovde na mom pragu i rekao: "Muckos, izvini! Volim te!".  Heh, čak ni na to nisam dobila odgovor danas, skroz si bio hladan. Ali nema veze. Zapitaj se samo, preupitaj se, kada već ne možeš da zamisliš svoj život bez njene uloge u njemu, zar me voliš? Ne postavljam ova pitanja sebi, postavljam ih tebi. Tj. ti treba da ih postaviš sebi i da nađeš odgovor. Možda taj odgovor nije onakav kakav si mislio da jeste. Zar da me voliš koliko misliš da me voliš, zar onda ne bi učinio sve da budem srećna, kao što sam to učinila ja. Zar ne bi? Zar ne bi gledao da me ne povrediš ni na kakav način?

     Ne, pardon, tebi je sve šala! Tebi je šala bila i kad sam vas uhvatila u muvanju i kako joj govoriš "srećo" i  "sve ću učiniti da se ne pokaješ što si se vratila",  "srećo, malena, bebo", "zaljubljeni par", "zvaću te da čujem toj slatki glasić" i ostalo. Možda sam ja dovela do svega toga, ali nisi ti proživljavao ono što sam ja, nisi ti gledao zaljubljene poglede, koji su me pogađali. I pored svega, pored toga što sam sve to sahranila tri metra pod zemljom i ponovo te pustila u život, doduše na način koji je tebi odgovarao, i sve to da bi jednoga dana uspeli zajedno, da ova ljubavna priča ne prođe, pored svega toga, ja ne valjam, jer ne prihvatam nju. Imali smo nešto posebno. Ali problem je što sam se za to posebno borila samo ja. Ne, ne ostavljam te sad. Ali odustajem. Ne borim se. Borila sam se ja dovoljno za oboje. Hteo si drugu mene, dobio si je, nisi to video, sad dobijaš  opet drugu. I ova priča ako se završi završiće se samo zbog tebe. Zbog tvog ponosa, zbog tvoje sebičnosti, ili možda jer uvidiš da ne gajiš osećaje kakve misliš da gajiš. Ja samo znam, da pravi muškarac koji neizmerno voli već bi bio tu, i ja ništa od ovoga ne bih kuckala.

     Znam samo da sam prvi i zadnji put sebi dozvolila da proživim ovo što sam proživela večeras. Ti dok se duriš, jer meni smeta ona, ja sam počela da trnem cela, srce mi je toliko lupalo da sam ga mogla čuti u ušima, i osetiti u grudnom košu. Kao da je htelo da iskoči. Oblio me hladan znoj, kako su mi trnule ruke, trnulo je i celo telo, bila sam izbezumljena, i nažalost u tom trenutku sama. Krenula sam napred kod babe, sa sve ćebetom oko sebe, ali kada sam stigla do njenih stepenica izgubila sam kontrolu nad telom, skoro sam se srušila, počelo se sve vrteti i samo sam sela na stepenice od betona (ne brini sedela sam na ćebetu), nisam mogla da dođem do vazduha, imala sam napad, ne znam ni ja kakav. I dok nije prestalo da se vrti sedela sam tako napolju na hladnom duže vreme, utrnutost se malo povlačila.
 Nisam budila babu. I ja sam se vratila kući unutra. Dok ti sve nazivaš šalom, ja sam mogla završiti u ko zna kakvom stanju.

      I zbog toga ja više ništa neću učiniti povodom ove veze. Činila sam dovoljno, a dobila ništa. Ja se više ne borim. Dala sam šta sam mogla. Na tebi je hoćeš li spasiti sve što smo imali i što smo počeli da gradimo ponovo ili ćeš se prepustiti životu u kojem nećeš imati svoju ljubav ali imaćeš nju. Još jednom ti govorim, zapitaj se šta, i koliko ti značim. To je pitanje koje treba da postaviš sebi. Odgovore samo ti znaš. Vredi li zbog nje izgubiti mene? I to samo ti znaš.

      Ja znam koliko vredim. A ti? Dobio si sve što si hteo, odrekla sam se radi toga svega što sam htela ja, i ne nisam se kajala, jer verovala sam da je to za naše dobro! Htela sam da dam sve od sebe i da ti pružim sve što želiš. Ali ti se nisi odrekao jedne stvari koje si trebao, kao da nemaš morala, kao da nisi čovek. I zato ja, više se ne borim, ne očekujem od tebe ništa, a da li ću to ništa i dobiti ili nešto drugo, ostaje na tebi! 
Ne, ne ljutim se! Samo na tebi ostaje da se boriš. 

     Opet da ti kažem: Volim te! Evo kažem, i pored rizika da ponovo neću dobiti odgovor na to!
Ja i moja glupa intuicija, eto desilo se loše! A ti molim te, bar ovaj put imaj obzira, imaj razumevanja, i nemoj da mi govoriš "ti nisi ovo ovako, i ono ovako, dosta mi tvog ovog i tvog onog", sad bar nemas prava na to,jer činila sam kako si hteo! I da treba opet bih, kada bi znala da ono što mi se deslio danas da se ni bi deslio nikad više. Mislim da to govori koliko mi značiš.

    A sad odoh da spavam, jer pilula čini svoje! Hvala Bogu, bar ću spavati moći i barem sam smirena!
     Ljubav će pokazati svoje, ili možda i neće!
     Laku noć!

Powered by blog.rs