Oproštaj
Jedna želja manje?
Pod ledenim prahom

Negde pak mami onaj slatki dečiji osmeh, izaziva milu sreću i radost.



(18+) Život je prekratak. Šta je smisao život? (18+)
Zar u životu nije bitno da pronađeš osobu koja je uvek tu za tebe, koja ti je oslonac, koja daje smisao tvom životu, koja te podržava, bodri. Neko ko će te ispuniti. Zar taj neko ne može da ti pruži seksualno iskustvo veće nego nečije iskustvo čije se meri brojevima, brojevima na kvadrat ili kub ili više?
Zar ne možeš sa svojom osobom koju si pronašao koja ti odgovara u potpunosti, napraviti jedno zavidno iskustvo za prijatelje ili prijateljice. Može, tu su razne poze, razna mesta, mesta koja podižu adrenalin, ulaženje u razne uloge, igranje izazovnih igrica i još mnogo mnogo drugih stvari. Sexualni život dvoje pravih ljudi umeju da začine. I ja mislim da se sexualno iskustvo ne meri brojem njih s kojima je čovek bio, već se ono meri "začinima" koje miksuje sa svojim partnerom.
Smisao života nije sex. On je samo sastavni dao njega. Smisao života je pronaći sreću i držati je u svojoj blizini.
Život je prekratak da se ne probaju mnoge stvari. Ali to nije samo i isključivo sex. To je mnogo, mnogo više od toga. Ko razume shvatiće!
p.s.-pod jakim sam emocijama zbog ženskih problema, nešto me oneraspoložilo pa je pao ovaj post :D
Ljubav! Šta je to?
Ja sam tu, eto volim... ne bojim se da priznam...iako je uzalud.
Ali šta je ljubav???
Još jedna radost!
Posle dugo dugo vremena moje bebče došlo je kući. Eee pc. Moj mali netbook! Blog mi je mnogo drugačiji na njemu, onako malen simpatičan... :)
Imala sam malih problema oko podešavanja wireless-a na adsl-u, pošto nemam više informatičku podršku, ali moja pametna glavica je našla rešenje, i evo me sada tu, u foteljici i kuckam preko mog bebčeta. Jeste to samo obična stvar, ali ja sam poznata po tome da se vezujem za stvari svim srcem i mnogo mi je falio...i sad evo mi radosti, još jedne :)
Jedva čekam da otkuckam sledeću pričicu na njemu. Sad bih samo kuckala, kuckala i kuckala...
*happiness*
:)
Ako želiš i možeš onda učini to!
Radost moja!
Heh, obavljen i poslednji razgovor!
Saznala sam da će mi posao biti fenomenalan,
a plata isto tako...vrhunska :)
Sad sam odahnula.
Počinjem od 1.12.
Malo mi je žao što je to samo trenutni posao,
ali Bože moj, bar ću se veseliti.
Naime, radiću u prodavnici dečijih igračaka!
Šta je veća radost od toga,
kada znate da dolaze kod vas da bi ispunili dečija srca :)
I to pred ovaj divan praznik što se bliži, Božić!
Mnogo se radujem, mnogo se veselim.
I ono čemu se još više radujem
je što ću bar na kratko pobeći
iz ovog mog malog mestašca
Ah miline!
Uživancija... :)))
Otišla u svet snova
Otišla u svet snova!
Otišla, jer glava je prebukirana!
Emocije pomešane!
Neka praznina,
Suze koje se ne vide, jer ne plaču oči!
Plače mi duša, srce i razum!
Zašto?
Ne znam. Tako se osećam.
Gledala sam Prvi glas Srbije.
I u jednom trenutku rastužila se!
Zašto?
Ne znam.
Moja svest nema pojma šta se biva u mojoj podsvesti!
A moja podsvest me trenutno ubija svojom tajanstvenošću!
Oči ne osećam!
Ne oči, telo upšte!
Nekako sam slaba!
Vriti mi se sve!
Posvađana sam sa sobom!
Pri tom ne mislim na svoju sobu već na sebe!
Onda me hvata osećaj kao da duša izlazi iz mene!
Zašto?
Zbog čega?
Pojma nemam, verovatno umor!
Sve što želim je da ovo veče spavam lepo!
I da me ne muče ružni snovi koji su tu otkad znam za sebe
(ali to je za neki drugi post)
Hoću da večeras sanjam anđele, dugu, šarena polja,
brda, potoke, šumarke!
Hoću lepe snove!
Bože, podari mi ih, makar samo noćas!
Daj da sanjam neku lepotu.
Neku radost, sreću!
Želim da letim među oblacima!
Želim da u današnjem snu dotaknem sreću!
Ne znam odakle mi snage da kucam!
Slova ne vidim!
Toliko mi se vrti sve!
Kao da sam u nekom bunilu!
I zato idem da zagrlim sve plišane igračke,
iako to možda nije odraz zrelosti,
ali one su moja manija.
I one su mi sve, pogotovo jer svaka ima poseban značaj!
Idem da ih grlim da ne spavam sama,
jer sad to već mrzim!
Idem da snevam najlepši san,
jer to do sada nikada nisam!
I sada u ovom trenu znam i sigurna sam da noćas hoću!
Znam jer to želim više od svega!
I znam ostvariće se!
Mora!
Jer u jutro hoću da uđem ispunjena srećom!
I tako će i biti, jer JA tako želim!
Laku noć, svima!
Laku noć, meseče!
Laku noć, zvezdice moja!
Laku noć, mrače, ja odlazim u neku svetlost
prepunu opojnih mirisa i šarenih boja!
Laku noć, blogeri!
Laku noć , Muckos, odmori se i ti!
I laku noć, JA, vreme je za sreću!
Snovi stižem!
Pripremite mi kuću od slatkiša, put od duge,
svetiljke ljubavi, muziku radosti, mirise spokoja,
livade slobode, oblake sigurnosti, potoke čistoće i iskrenosti.
Najlepši snovi ja stižem!
Laku noć!

Izgubljena uloga
Ko zna zašto je to tako dobro!
Čemu?

Ne mogu više čekati
iz dana u dan.
već kao odrasli ljudi.
Čemu to?
Ili ćeš ga imati trejno ili nećeš.
i što se čujemo to ništa ne znači.
čas bi ti trčala u naručje.

Daj mi snage
Sutra. Jedan novi, verovatno sunčan dan.
Imam jednu odluku u duši. Ona želi mir, život u iskrenosti i sreću. Dosta joj je laži, lažnih obećanja...dosta joj je uzaludnog nadanja. Duša mi želi potpuni spokoj. Znam koja je cena tome, treba da je sprovedem kroz jedan bolan period, kroz jednu mučnu odluku. Ali je ona svesna da će joj sve to jednoga dana doneti radost. Ne i zaborav, ali radost sigurno.
S druge strane srce još čezne, ne pušta, čvrsto se drži sad već ne za tračak nade nego za mrvice nade koje su mu bačene. I iako te mrvice pojedu vrapčići, ono još uvek traga za tamo nekom minulom srećom, a sreća nikako da stigne.
U meni se bore srce i duša. Razum gde je, ne znam...on zna sve činjenice, ali ne zanimaju ga osećanja, da se on pita, bila bih jedna hladna osoba, bez i jedne emocije. Srce ne pušta ovu gorku ljubav, a duša vapi za svojim mirom. Dosta je svega. Dosta je ove igre i očaja. Dosta je obmane i dvoličnosti...
Sutra. Jedna teška reč i još teži dan. Bože samo daj mi snage, da izgovorim što imam da izgovorim...ne daj da posustanem. Dozvoli duši da pobedi ovu bitku...Ne želim da mi srce odnese sve. Ne želim opet u te lažne doline pune nabujale reke gorčine, nevere i sumraka. Hoću čistu i neiskvarenu sreću. Zar mnogo tražim?
U meni bore se dva glasa. Na jednom ramenu mi malo slatko anđelče, na drugom podmukli đavo. I iz trena u tren ne znam ko pobeđuje i igri beskrajnog šaputanja na uvce koja me dovodi do ludila. Držim se za glavu, već počinje da boli. Danas sam uhvatila sebe kako lijem suze od tuge bez i jedne grimase, glasa ili treptaja. Nije trajlo dugo, samo je skliznula koja suza, ali sve što želim je da se taj tren ne ponovi...
Želim istinsku sreću, ne tražim valjda mnogo. I koji deo mene će pobediti u sutrašnjem danu, samo Bog zna. Jer ja više ne znam...
Opet onaj tren...
Sve mi je izgubilo smisao. I onda samo ta praznina, rupa je u meni, ne, nego rupčaga, rupetina, provalija. Sve je prazno. Obično sam telo bez duše. Da, jer duša mi je negde pobegla. Možda je već i nestala za sva vremena. Srce koje mi inače ubrzano kuca, više ni ne čujem. I ono se usporilo. Ne trebam ništa i ne trebam nikog. U meni samo nervoza, i sivilo. Nigde kap sreće. Izgubila sam veru, izgubila sam i nadu. Ne spavam skoro ništa, niti sam umorna. Ne raduje me ništa, ni hrana koju volim, ni pesme koje volim.
Fali mi ono nešto i ja više nisam svoja nisam ni živa. Dosta mi je svega. Dosta mi je ove praznine. Ni boje mi više nisu bitne, ni zvukove ne rezlikujem, svi su mi isti bezdušni. Mirise ne osećam. Sve moje, sve ono u meni, sve moje radosti, nestale su... Pobegle su od mene, i iskreno, sad već mislim da se neće ni vratiti... Nestalo je sve...polako nestajem i ja :(

Žestoko udara
Neverica te guši.
Sumnja puca u tebe,
ali samo ti okrzne srce.
Ne,
ne umireš.
samo krvariš.
Dok strah te drži za ruku.
Nepomičan si.
Sve se oko tebe vrti.
Sve je to zbog onog hitca.
Sumnja ti se provukla kroz ranu.
Otrovala srce.
Sve se proširilo venama.
Mozak,
muči se.
Onda te nada uhvati za drugu ruku.
Jedan tračak svetlosti nije dovoljan.
Strepiš.
Plašiš se.
Dobro znaš čega.
I koga.
Vidiš mu lice pred sobom.
Ali ne možeš protiv njega.
Steže te, lomi.
A ostavlja te živog.
Udara žestoko.
Misli ti stežu omču oko vrata.
Gubiš dah.
Čini ti se vidiš neko poznato lice.
Ko li je to?
Šta li je to?
Ljubav?
Možda sreća?
Ne znaš.
Hoće li ti pomoći?
Neće.
Nema pomoći sa strane.
Sve što vidiš samo je iluzija.
Sve je obmana.
I ona nada što te drži za ruku.
I ovaj lik što stoji pred tobom.
Nema pomoći.
Kako onda?
Kud?
Gde je pomoć?
Gde je to rešenje?
U srcu možda?
Ne.
Pa ono krvari.
Nema tamo pomoći.
Mućni malo svojom glavom.
Tamo ćeš naći odgovor:
Jedino tamo možeš oterati
I nespokoj,
i strah,
i sumnju...
I nevericu.
Oteraj sve.
Zaleči tu ranu.
Previj je.
Zar ćeš pustiti da iskrvariš?
NE,
to se ne sme.