Samoća jednog starca
Prvo je bila deo mašte, dugo sam sanjario o njoj. Smelo je ukoračila u moju realnost i ispunila je moj život ljubavlju. Sada je samo deo sećanja. Ne razumem se najbolje u ljubav. Ne znam da li postoji jedna prava koja ostale čini svojom kopijom ili postoji više ljubavi i svaku gledamo kao pravu dok se ne završi. Ali verujem da svaki pojedinac ljubav vidi drugačije. Doživljava je drugačije i zato je ona toliko raznolika. No, ne želim da ulazim u to. Znam šta osećam ja i znam da je isto to najstvarniji osećaj za mene i to je ono što meni ljubav znači. Bila je to ona. Još uvek je. Ali samo je u mom sećanju. Šta li sam uradio? Što mi je trebalo da je oteram od sebe? Ostao sam da živim sam. Nije da nisam imao nikoga posle nje. Ooo,da. Imao sam ih mnogo. Krao sam Bogu dane. Uživao u mladosti. Uživao, ili je uništio? Jedno sam mislio tada, drugo mi je sad u mislima. Verovatno sam bio nezreo iako mi je već bilo 26. Imao sam i ženu. Razveli smo se, nije nam išlo. Nije bila ona prava. Decu nemam. Tako da sam ceo život potrošio na lake žene, prijatelje lažne i prave i na svoju karijeru. Putovao sam dosta, video sveta. Osnovao firmu, sagradio kuću. Nije da nisam lepo živeo. Imao sam šta god da sam poželeo. I sada, u stare dane sedim sam, ležem u krevet usamljen. Nema nikog da mi pruži ljubav. Onu nežnost koja briše samoću. Često suzama kvasim našu sliku. Nisam manje muško zato što plačem. Naprotiv, ja sam prava muškarčina koja je uspela da se kaje sad pod stare dane. Ne spavam mirno. Nedostaje mi ona. Pitam se pomisli li ikada na mene. Znam da ima porodicu i troje sad već odrasle dece. Pa su tu i unuci. Ali, da li je pronašla ljubav. Ljubav koja meni sada istinski nedostaje. Ili sam joj i ja ostao u srcu kao ona meni. Ne znam, ne želim sebi da smirujem samoću takvim suludim nadama. Znala je svaku moju ćeliju. Bila uz mene kada je bilo najteže, držala me za ruku kada je put bio mračan, neosvetljen. Izvodila me na pravi put i ipak sam otišao pogrešnim i upropastio našu veridbu. Toliko toga smo proživeli. Ni jedna nije mogla zauzeti njeno mesto. Bila je posebna, i uspela je da u mom srcu ostane i jedina. Sada mi toliko fali, onaj njen prelep osmeh, crne oči dubokog pogleda, predivna bujna kosa, a najviše onaj njen dodir, jedini koji je uspeo ne samo telo već i srce da mi obuzme prijatnom jezom. Samo je ona dotakla moju dušu. I baš nju sam povredio i oterao. A sada, sada mi baš i jedino ona nedostaje. Da joj legnem na grudi i da me miluje po kosi kao malo dete sve dok ne zaspemo. I opet sam sam u ovom krevetu. Sam bez nje. Sada znam da nisam to želeo. Želeo sam nju zauvek kraj sebe.
Dodaci:
"Posle mnogo godina,
jedan muškarac je rekao jednoj ženi
da ju je voleo u mladosti i da je voli ceo život.
Ona ga je isterala i rekla:
-Sad si došao da mi kažeš??
Što ne reče kad je trebalo??"
by AnaM
29 Komentari |
0 Trekbekovi
Ali kasno. Šta misliš, koliko se ljudi, ovako pod starost, kaje? To je čitav jedan život protraćen uludo. Mislim da ona svoj nije protraćila. Možda je patila, ali je nastavila da živi. On je odavno zamro, a to je isto kao i ne živeti.
Divna priča.
Autor Roksana — 29 Jan 2012, 02:39
Ubi me sad :(
Autor 3msc — 29 Jan 2012, 02:52
Predivna prica... I vrlo poucna. Kako ponekad olako shvatamo ljubav, kao da je mozemo naci na svakom koraku.....
Autor regina — 29 Jan 2012, 04:42
Tek kad se godine slegnu, mnogi uvide gde su grešili celog veka.
Autor sanjarenja56 — 29 Jan 2012, 07:42
Odgovorila si na moje pitanje da li mirno spavas:)
Autor casper — 29 Jan 2012, 08:55
Posle mnogo godina, jedan muškarac je rekao jednoj ženi da ju je voleo u mladosti i da je voli ceo život.
Ona ga je isterala i rekla
-Sad si došao da mi kažeš?? Što ne reče kad je trebalo??
Autor AnaM — 29 Jan 2012, 10:01
Roksi, ne znam, nadam se da ne mnogo. Ziveo je on dosta lepo, ali mu je falilo ono nesto. Ona sustina postojanja sto je na kraju kasno shvatio.
Autor muckos — 29 Jan 2012, 11:23
3msc, šta bi?
Autor muckos — 29 Jan 2012, 11:23
Regina, nažalost tako je. Često ljudi ne vide šta imaju kraj sebe, neki shvate odmah, neki malo kasnije, a neki prekasno...
Autor muckos — 29 Jan 2012, 11:24
Odlična priča,inspirisana životom.
Dobar komentar AnaM, baš u metu.
Autor nena58 — 29 Jan 2012, 11:25
Sanjarenja, to je šteta za čoveka, ali nažalost zna tako biti
Autor muckos — 29 Jan 2012, 11:25
Casper, jesam, moram priznati da si me inspirisala :)
Autor muckos — 29 Jan 2012, 11:26
AnaM, kasno se našao setiti :)
Autor muckos — 29 Jan 2012, 11:26
Nena58, hvala. Da, AnaM je baš ubola komentar :)
Autor muckos — 29 Jan 2012, 11:28
Uz dozvolu anam, dodaj njen komentar postu biće sjajna celina. Vas dve odavno radite timski :))
Autor sanjarenja56 — 29 Jan 2012, 11:34
Sanjarenja, imam još nešto pored AnaM-inog komentara što se savršeno uklapa :)
Autor muckos — 29 Jan 2012, 11:46
Meni nije žao onih koji se bahate kad su mladi i moćni i žive kao da nikad ostariti neće. A onda kad ostanu sami u starosti, pretvore se u mekušce. Stignu ih suze svih onih koje su povredili.
Autor razmisljanka — 29 Jan 2012, 12:52
da te ne pita starost gde ti je bila mladost - pre no što nekim putem zakoračiš dobro razmisli - neki su putevi samo u jednom pravcu
Prijatno!
Autor domacica — 29 Jan 2012, 12:52
Razmišljanka, ne treba ih žaliti, ali je tužno kada ljudi kasno shvate svoje greške. Oni su se ipak pokajali,iako kasno. Treba žaliti one koji srca nemaju uopšte.
Autor muckos — 29 Jan 2012, 13:32
Domaćice, mudro si to rekla. :)
Autor muckos — 29 Jan 2012, 13:33
divna prica,lepo napisana. sada jos vise verujem da postoji samo jedna velika i prava ljubav,ne mislim da su sve druge kopije pre bih rekla da su potreba da volimo i budemo voljeni,iskreno,da mozemo da nastavimo dalje srecni,ali svakako su daleko od one koju pamtimo do kraja zivota.
Autor k1ssyfac3 — 30 Jan 2012, 12:50
K1ssyfac3, hvala. I ja verujem da je jedna koju pamtimo ili pak uživamo u njoj do kraja života (ako smo te sreće), a da su ostale tu samo jer smo bića kojima je ljubav preko potrebna.
U srcu ima mesta za ljubavi, ali samo jedna osoba može u njemu da živi i to je ona prava ljubav, koju ni okolnosti ne mogu izbrisati.
Autor muckos — 31 Jan 2012, 01:25
drago mi je sto delimo misljenje :)
Autor k1ssyfac3 — 31 Jan 2012, 13:14
divno si ovo napisala, predivno...i tako istinito...koliko je samo ljudi koji svoj zivot protrace...a kad ostare, shvate...i pitaju se...ali kasno...
Autor luna71 — 31 Jan 2012, 13:41
...i muskarci placu. Zelim samo da vam pozelim da uzivate u zivotu,koristite sve prilike i sanse,dane,trenutke...koristite ih na pozitivan nacin.SMEJTE SE STO VISE
Autor ijesic — 31 Jan 2012, 15:00
Luna71, hvala. Ne znam koliko ih je, znam samo da ja ne bih volela biti jedna od njih :)
Autor muckos — 31 Jan 2012, 18:21
Ijesic, plaču. Lep ti je savet.
Treba se smejati :)
Autor muckos — 31 Jan 2012, 18:22
Au,Muckos,svašta je bilo..Vidiš u koliko sati sam ti ostavila kom...:// :D
Autor 3msc — 01 Feb 2012, 23:24
Ah, ah, vidim 3msc, a jel te i pesma ubi sto sam dodala? :D
Autor muckos — 02 Feb 2012, 00:45