Moj mali svet

Hvala svim mojim Blogokomšijama!

Moja fascikla — Autor muckos @ 21:30

     Hvala vam dragi moji što ste uz mene iako vam to nije dužnost! Hvala vam na kritikama, grubim rečima (ne zlonamernim), prijatnim rečima, i rečima podrške. Hvala vam što se tu. Što postojite za mene! Hvala vam od srca. Mnogo mi znači svaka vaša reč. 

    Želim da vas ugostim. Dođite na 



Biće i 



I naravno



i još i
 


Hvala vam na svemu, dođite poslužite se!
Vaša Muckos!
 

Dragi lord_johnny (pismo II)

Fascikla ljubavi — Autor muckos @ 16:10

     Dragi lord_johnny,

     Pišem ti još jedno pismo. Besna sam mnogo. Neki me razumeju, neki kažu da razmišljam ko dete...nisam za razgovor mrzi me objašnjavati. Besna sam. Ja znam koliko sam opraštala i preko čega sam prešla. Ovo je bila zadnja kap. I zato besnim, i zato sam na ivici nervnog sloma. Spremna da svoje mane menjam, ti ipak nisi.

    "Volim te muckosu,a ti se slobodno istresaj na meni,bez obzira šta kažeš sada,ti i ja ćemo svakako završiti zajedno..."

      To je bila tvoja poruka. Ne lord_johnny, ti si svoju priliku imao. Izigrao si je. I dok ti živiš svoj život i čekaš trenutak kada ćeš biti spreman da započnemo vezu, ja ću već živeti neki drugi život. Neću te čekati. Nisi toga vredan.
     Prosipaš mi laži, iako nismo zajedno, kako bi bilo ako bi jednog dana bili. Ne, dragi. Dosta mi je tvojih lažnih obećanja. "Nećeš morati da je trpiš", "Neću dozvoliti da te izgubim"
     Nisam za rezervu, nisam na pozajmljivanje. Ja tebe više ne čekam. A ti si odlučio šta želiš. Znaš kako kažu, između ljubavi i mržnje tanka je linija. Da, sada sam besna i mrzim. Onu, onu, što mi je upropastila sve, zveknula bi je u facu, kao AnaM onog dečka u autobusu.
     Sve što sam tražila od tebe, je da ako ti ona posle svega i dalje treba u životu, da me onda pustiš da budem srećna negde drugde. Rekla sam da mi ne treba u životu, makar to značilo da neću imati ni tebe. A ti si mi obećavao kule i gradove.
     Sebična fekalijo. Samo na svoju zadnjicu misliš, i samo su tvoje želje važne. Eto ti ona, kad toliko je želiš. Ja odlazim, a kad odem, više me nećeš vratiti. Neće više biti tvog muckosa. Dobio si priliku koju ti druga verovatno ne bi dala. Nisi to znao da ceniš. I dok sam se ja trudila da se menjam, ti si se trudio da sve upropastiš.
     Uspeo si, budi srećan. Nađi neku bolju. I uživaj. Nisam ja ta s kojom ćeš imati budućnost o kojoj pričaš, nisam. Jer budoćnost se gradi na temeljima sadašnjosti, a ovaj naš temelj je obična ruševina. Ti si tako hteo... Neka ti je sa srećom.

                                          S razočarenjem,
                                                više ne tvoja Muckoš!

Dilema

Blogozadaci — Autor muckos @ 12:10



     Noć. K'o i svaka druga. Topla postelja. On i ona u krevetu. Ne, nije on nju zagrlio, zagrlila je ona njega. Tako više vole. Spavali su, dubokim snom. Posle nekog vremena zavibrirao je telefon na noćnom ormarići do nje. Sms. Probudila se. Osetljiva je na zvukove.
     Provukla se lagano, i uzdigla se, onako da je više u sedećem položaju. Uzela telefon i pročitala poruku. Pogledala je svog dragog, gledala je kako mirno spava. Počela da kucka poruku. Pa zastala. Obrisala. Opet pogledala u njega, pomilovala ga nezno po kosi. U pogledu joj se moglo prepoznati puno ljubavi. Napisala je nešto brzo i kratko. Legla je nazad, zagrlila ga ponovo.
     Nije mogla zaspati. Misli joj nisu dale mira. Kao da je bila u nekoj dilemi. Prolazi vreme, prolazi. Poljubila je svog dragog u čelo. Okrenula se na drugu stranu, ali ni tako nije mogla zaspati. Legla na leđa, tako još gore. Gledala je u plafon, gledala, gledala. Prošao je već jedan sat.
     Ustala je ponovo. Hitro uzela telefon i sročila još jednu poruku. A ona je glasila: "Sutra u 20h, u istom hotelu. Ali ovo je stvarno poslednji put." 


 
 AnaM daje zadatak za pisanje! 
Post sa naslovom DILEMA 
Sadržaj, osnova: 
Probudio ju je mobilni u noći. Otvorila je SMS.
Gledala je poruku, gledala, razmišljala, polako otkucala jednu.
Prošao je sat. Dilema?? Da li postoji??
Ponovo je uzela mobilni i otkucala poruku..
.

Powered by blog.rs