Moj mali svet

Žestoko udara

Fascikla mojih misli — Autor muckos @ 23:00
Nespokoj.
Neverica te guši.
Sumnja puca u tebe,
ali samo ti okrzne srce.
Ne,
ne umireš.
samo krvariš.
Dok strah te drži za ruku.
Nepomičan si.
Sve se oko tebe vrti.
Sve je to zbog onog hitca.
Sumnja ti se provukla kroz ranu.
Otrovala srce.
Sve se proširilo venama.
Mozak,
muči se.
Onda te nada uhvati za drugu ruku.
Jedan tračak svetlosti nije dovoljan.
Strepiš.
Plašiš se.
Dobro znaš čega.
I koga.
Vidiš mu lice pred sobom.
Ali ne možeš protiv njega.
Steže te, lomi.
A ostavlja te živog.
Udara žestoko.
Misli ti stežu omču oko vrata.
Gubiš dah.
Čini ti se vidiš neko poznato lice.
Ko li je to?
Šta li je to?
Ljubav?
Možda sreća?
Ne znaš.
Hoće li ti pomoći?
Neće.
Nema pomoći sa strane.
Sve što vidiš samo je iluzija.
Sve je obmana.
I ona nada što te drži za ruku.
I ovaj lik što stoji pred tobom.
Nema pomoći.
Kako onda?
Kud?
Gde je pomoć?
Gde je to rešenje?
U srcu možda?
Ne.
Pa ono krvari.
Nema tamo pomoći.
Mućni malo svojom glavom.
Tamo ćeš naći odgovor:
Jedino tamo možeš oterati 
I nespokoj,
i strah,
i sumnju...
I nevericu.
Oteraj sve.
Zaleči tu ranu.
Previj je.
Zar ćeš pustiti da iskrvariš?
NE,
to se ne sme.
 

Iza siluete

Moje pesme — Autor muckos @ 19:10

Iza siluete u strahovitom mraku
Skrila se čežnja koja traga za tobom.
Sakrile se suze što uzalud se nižu.
I utihnuo je šapat što te je još hteo.

Iza siluete u odajama samoće
Sakrio se strah koji drhti zbog tebe
I ova ljubav neće me pa hoće.
Šapat ipak govori:"Želim te kraj sebe"
 
 silhouette

Kuda ovo vodi?

Fascikla mojih misli — Autor muckos @ 16:10
   Ne želim biti na rezervi, ne želim da sam neko ko je tu samo kad ti zatreba. Zasužujem pažnju i nežnost. Ja sam ta koja bi trebala da ne zna odgovor na pitanje: "Šta ti želiš?". Ja sam ta koja treba da se pita da li da bude sa tobom. Nisam stvorena da budem zadnja rupa na svirali. Pogotovo ne nekom ko je razbio to *sviralo* na param parčad. Neki ljudi kao da ne cene svoje dobijene šanse. Ne želim da sam sakrivena od sveta. Zar me se sramiš? Nisam predmet za bacanje, niti igračka za igranje. Ja sam živo biće koje je željno ljubavi. Ne možeš da me imaš, ali ipak da me nemaš. Ili sam tvoja ili nisam. Toliko pitanja bez odgovora. Više se ni ne zapitkujem. Samo želim da sve ovo prestane. Ili ću biti tvoja ili ću nastaviti sama. Dosta mi je igre, hoću svoju ulogu u stvarnom životu. Zar tako puno tražim? Kažeš tebi je ovako dobro, imaš slobodu koju si hteo i imaš mene. A zapitaš li se da nisi zaslužio ni da progovorim s tobom a kamoli da ti dozvolim da me poseduješ? Ne zapitaš se naravno, jer tebi je ovako dobro. Kako mi je bilo, i kako mi je sad, nije bitno. Da, volim te. Ali prestani da me vučeš na dno. Ili mi pruži sreću ili me pusti da je potražim negde drugde. Kažeš da ti ne postavljam pitanja tipa "Šta smo mi? I šta je to što ti želiš?" jer ne znaš odgovor na njih. Govoriš da ne želiš da me izgubiš, da sam ti sve, i da ćeš jedino mene voleti ovako. I govoriš mi kako želiš da odemo iz ovog ukletog mesta, samo ti i ja. I onda dođeš sa rečenicom da nemaš odgovor na pitanje ŠTA TI ŽELIŠ. Hoću samo da prestane ova igra. Ako me voliš neka zna za to ceo svet. Ako me ne želiš, nisi vredan mojih reči, ni jedne pesme upućene tebi. Zašto li i kuckam. Zašto mi uopšte i naviru ideje i stihovi? Sklonite od mene tu inspiraciju, jer ne znam više za koga trošim moje dragocene reči. Sve što želim je da konačno ISTINSKI budem SREĆNA!!!  :(
 
lonely

Powered by blog.rs