Još jedan sivi dan!
Stigao je Badnji dan. Nekada mi je ovo bio najmiliji praznik. Sada je samo jedan sivi dan. Bio je to naš praznik, praznik moga tate i mene. Pre večere bi on i ja odlazili u centar na paljenje badnjaka. Sećam se dok sam bila mala, dizao bi me na ramena da od gužve nešto i vidim. Kasnije kad sam malo porasla, vodio me i na kuvano vino, i bez obzira na gužvu uvek bi ušli u našu malu crkvu. To je bila neka naša tradicija. Mama i brat bi ostajali kući, ranije je znao dolaziti i brat, ali je posle prestao. Tako da smo ostali samo tata i ja. Da, priznajem uvek sam bila tatina princeza, tatina maza... I verovatno bi i sada bila, ali ga više nema. Sećam se koliko je prvi Božić bio tužan bez njega. Nisam ni na paljenje badnjaka išla. To je bio prvi put. Nisam mogla. Bilo bi to previše emotivno za mene. Sledeće godine, pronašla sam svoju sigurnost. Jedan topli muški zagrljaj. Imala sam nekog ko bi me čvrsto stegao da znam da nisam sama. I treće godine, i četvrte... Evo stiže peti Božić bez njega, meni isto toliko teško, jer je taj praznik nama bio nešto posebno i sada opet nemam sigurnost, ni toplog zagrljaja... Sada kada mi je najviše potrebno i zbog toga još je teže. I evo, opet me muči nesanica. Blago meni, a taman je došao i san u normalu. Gde je taj oslonac koji toliko treba? Samo još jedan sivi dan. I usamljen, ma koliko ljudi bilo oko mene... Nekada je Badnje veče bilo toliko čarobno. A sada? Bar da mi je samo jedan taj topli zagrljaj utehe, ali ni njega nema...
17 Komentari |
0 Trekbekovi
Neću te tešiti, uvek će te Badnji dan podsećati na tatu, ma koliko te toplih zagrljala posle grejalo. I neka ostane tako, neka detalji iz života čuvaju sećanje na najmilije. Evo, dan danas, kad sam bolesna, priželjkujem da tata proviri na vrata i pita "Kako si?", jer bi svoju trku usporavao samo kad bi se neko dete razbolelo.
Autor sanjarenja56 — 06 Jan 2012, 07:42
...a njega odavno nema ovde i kroz mala velika sećanja čuvam njegov lik.
Autor sanjarenja56 — 06 Jan 2012, 07:43
Meni je tata umro kada sam imala 15 godina, tako da te razumem. Ta sećanja imaju sada neku posebnu boju.
Autor biljanak — 06 Jan 2012, 07:49
Sve će jednom doći na svoje. Ti ćeš imati sećanje na tatu,topli zagrljaj i sigurnost,i bićeš srećna...Iako tvog tate više nema,jednom će ti osvanuti Božić kad ćeš biti zaista srećna,i otići na paljenje badnjaka sa njim u srcu,u sećanju. I sve će biti dobro,videćeš. :***
Autor 3msc — 06 Jan 2012, 08:59
Za mene,badnji dan i sam Bozic su najradosniji i najlepsi praznici.
Mnogo lepsi od nove godine.
Upravo zato sto ovih dana ljubav dobije mesto koje zasluzuje.
Ne tuguj sto tvoj tata nije tu,raduj se sto je bio i sto ti je tako lepe uspomene ostavio.
Sto je u tebe posadio to divno seme ljubavi.
I budi sebi citav svet.
Tek onda kada sama sebi budes dovoljna,nacices svoj oslonac i biti oslonac drugima.
Pozdrav!
Autor stepskivuk — 06 Jan 2012, 09:36
Teško je nekome reći riječi utjehe u trenutku kad boli bol za najdražim kojih više nema.Mogu samo reći da te razumijem.Ovih dana živim sa sličnim bolom u grudima... Moj neko, nije više tu... Biće ovo prvi Božić bez nje... Tužna sam, ali ne dam tugi da me sasvim uzme. Ipak je ovo najljepše doba u godini. Znam i to da bi tvoj tata sigurno bio ponosan i srećan da te ovih dana vidi nasmijanu. Želim ti srećne praznike!
Autor dalia — 06 Jan 2012, 09:54
I oslonac i sigurnost moras pronaci u sebi. Posle sve ide lako i sve samo od sebe dodje.. cak i taj zagrljaj koji prizeljkujes :)
Secanja ces uvek nositi sa sobom, samo ce manje boleti..
Autor vesela — 06 Jan 2012, 10:27
Hvala svima najlepše!
Autor muckos — 06 Jan 2012, 10:39
Tata ti je stvorio lepe uspomene. Vremenom će bol zameniti seta. Sigurna sam da ćeš ti učiniti sve da svojoj deci stvoriš tako lepe uspomene, jer to je ono što nosimo celog života. :-)
Autor razmisljanka — 06 Jan 2012, 12:38
Razmisljanka, verujem i nadam se. Trenutno mi jos uvek sve nekako sveze iako je proslo vec par godina. Niko ne zna koliko mi fali. Ponekad kad mi bas jako zafali krijem suze u noci. Ali vremenom ce i to proci.
Autor muckos — 06 Jan 2012, 13:50
To je normalno i nemoj da skrivaš suze. Suze su korisne. Ostani takva kakva jesi, da se tvoj tata ponosi tobom. :-)
Autor razmisljanka — 06 Jan 2012, 14:04
Srecno Badnje vece i zelim ti jedan topao zagrljaj koji ce trajati dugoooo!
Autor merkur — 06 Jan 2012, 17:58
Hvala najlepše.
Ovo će biti najusamljenije Badnje veče..
Poptuno sama kod kuće.
Mislim da ću da gledam film Sam u kući, čisto da popravim sebi raspoloženje :)
Kakva ironija...
Autor muckos — 06 Jan 2012, 18:27
Eh,muckos,meni puna kuća,a osećam se tako usamljeno..Mogu li s tobom da gledam film?
P.S. Vremenom će proći sve,videćeš kako ćeš se sećati tate sa osmehom na licu. Ići ćeš na paljenje badnjaka,samo da ne bi izbrisala uspomenu,jedino što ti ostaje. Budi strpljiva. :****
Autor 3msc — 06 Jan 2012, 18:41
3msc, hvala od srca
Možeš naravno,
doteleportuj se kad ti odgovara :)
Autor muckos — 06 Jan 2012, 18:44
Verujem da ćeš prvo naći oslonac u sebi, kako napisa Vesela.
Kad ga nađeš u sebi, privući ćeš i neki zagrljaj i čvrstu ruku.
Moramo pustiti najdraže da odu, da napravimo mesta za nešto novo, takvi su prirodni zakoni.
Moj tata je umro pre nešto više od dvadesetčetiri godine, treći dan po rođenju svoje prve unuke, moje starije ćerke...razumeš zašto ovako pišem.
Želim ti prijatno Badnje veče i poslednje u samoći, i želim ti srećan Božić!
Autor nena58 — 06 Jan 2012, 19:02
Nena58, hvala ti na lepim rečima. Da znam da oslonac moram pronaći u sebi.
Autor muckos — 06 Jan 2012, 19:11