Moj mali svet

Svako čudo 3 dana traje...ili?

Moja fascikla — Autor muckos @ 15:47

Sećate li se dreamcatcher-a, koji sam dobila za Božić? Uvek sam imala loše snove, a te snovolovke su me oduvek privlačile. Otkad je imam više nemam ružne snove. To je već skoro tri nedelje. Snovi su mi sada jednostavni, relativno lepi. Za divno čudo. Ono što mi jedino nedostaje iz mojih prethodnih snova je njihova opširnost i detalji koje sam pamtila. Sad slabo pamtim. Kad se probudim, sećam se o čemu je bio san, ali bez nekih preteranih detalja. I onda nekako ode u zaborav, ostanu neke blede slike. Ali neću da se bunim. Nema više noćnih mora i to je najvažnije :)
Lovac snova stavljao se uglavnom deci u hoganima, ali i svima koji su želeli da ih loši snovi zaobiđu. Imao je prema njihovom verovanju, ne samo moć da na sebe privlači noćne more već i svojstva lečenja i u harmonizacije kako osobe tako i prostorije u kojoj se nalazi. Stari Ojibway Indijanci veruju da je noćni vazduh ispunjen snovima - i lepim i ružnim. Kako su ružni snovi, strahovi i teskobe nazubljenih krajeva, uhvatiće se za mrežicu, dok će lepe misli i snovi proći do spavača. Kad prvi jutarnji zraci obasjaju mrežicu, sve ružne misli i strahovi se istope.  
A evo i par priča o snovolovci. 
Legenda plemena Lakota:

"Nekada davno, kada je svet bio mlad, stari vođa plemena Lakote sedeo je na visokoj planini i dobio viziju. U toj mu se viziji Iktomi, veliki  učitelj mudrosti, prikazao u obliku pauka. Iktomi je pričao sa njim svetim jezikom koji je samo starac mogao razumjeti.
Kako je govorio, tako je uzeo starčev obruč napravljen od vrbe koji je imao perje, konjsku dlaku, perle i počeo plesti mrežu. Pričao je starcu o krugu života kako smo počeli naše živote kao dojenčad prolazeći kroz detinjstvo do zrelosti. Na kraju ulazimo u starost kada se prema nama brine kao prema dojenčadi, zatvarajući time krug.
„Ali", Iktomi nastavi pričati i dalje pletući mrežu: „U svakom trenu života postoje različite sile i smernice. Neke su dobre, a neke loše. Ako slušaš dobre sile, one će te odvesti u dobrom smeru. No, ako slušaš one loše, odvest će te u pogrešnom i mogu te povrediti  Mogu biti od pomoći isto kao što se mogu i uplesti u harmoniju prirode." Iktomi da mrežu Lakota starcu i kaže: „Vidiš, mreža stvara savršen krug, no rupa je u sredini tog kruga. Ako veruješ u Velikog Duha(Great Spirit), mreža će uloviti tvoje dobre snove i ideje – a loši će proći kroz rupu. Koristi mrežu da bi pomogao sebi i svojim ljudima u postizanju ciljeva i dobro koristi ideje, snove i vizije svojih ljudi.“
Starac je tada preneo viziju svojim ljudima i zbog toga danas ljudi širom sveta vešaju snovolovku iznad svog kreveta prebirajući snove i vizije. Dobro je uhvaćeno u mrežu života i nošeno sa ljudima. Zlo u njihovim životima prolazi kroz rupu u sredini mreže i tada više nije deo njihovih života."

I legenda plemena Cheyenn:
  "Mnogo godina pre nego je došao beli čovek, u jednom selu Cheyenna živela je devojčica po imenu Mali Oblačić. Jednog je dana devojčica rekla majci, Poslednji Večernji Dah: „Kada noć padne, često mi dolazi gladna crna ptica. Kljucanjem mi kida komadiće tela i jede me dok ne dođeš ti, lagana poput vetra, oteraš je od mene. Ali ne razumem šta to znači“.
Sa velikom majčinskom ljubavlju Poslednji Večernji Dah utešila je malenu rečima: „Stvari koje vidiš po noći zovu se snovi a crna ptica koja dolazi nije ništa drugo nego jedna sena koja te želi upozoriti“. Mali Oblačić odgovori: „Ali mene je strah, želim videti samo bele sene koje su dobre“.
Majka je osetila strah svog deteta i izradila je jednu mrežu u krugu za hvatanje snova u jezeru noći, zatim je stvorila toj mreži magične moći: razlikovaće dobre snove, one korisne za odrastanje duha njene devojčice, od onih zlobnih, odnosno, beznačajnih i nevaljalih. 
Poslednji Večernji Dah izradila je mnoge snovolovke i zakačila ih je iznad svih krevetića u selu Cheyenna. Kako su deca odrastala ukrašavala su svoje snovolovke sa raznim predmetima njihovih najdražih, te je magična moć rasla zajedno sa njima. Svaki Cheyenn čuvao je svoju snovolovku kroz celi život, kao sveti predmet, nositelj snage i mudrosti.
Čak i u današnje doba, svaki put kad se rodi jedno dete, Indijanci izrađuju jednu snovolovku te je zakače iznad krevetića. Koriste jedno posebno savitljivo drvo od kojeg izrade krug što predstavlja univerzum a iznutra isprepletu mrežu nitima u obliku paučine. Izrađenoj mreži povere zadatak da hvata i zadrži sve snove koje će im dete sanjati. Ako se radi o pozitivnim snovima, snovolovka će ih spustiti do centra preko niti paučine s perlama (snaga prirode) i takvi će se snovi ostvariti. Ako paučina ulovi negativne snove, odvući će ih na ptičja perja koja će ih odneti daleko, daleko, dok ne nestanu u oblacima."

Ne znam da li je do snovolovke, ili samo do mog verovanja u nju, ali mene ružni snovi zaobilaze. Bitno je da ja čvrsto verujem i da ona deluje ;)
Inače moja snovolovka je po svemu sudeći potekla iz ove druge legende, jer nema rupu u sredini kao snovolovka iz prve legende. 
 
 

Powered by blog.rs